4. tra '24. OPG DOMAGOJ MATOIĆ

Poštovani kolege poljoprivrednici,

ja sam Domagoj Matoić, imam 26 godina i nositelj sam obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva. Živim u malenom prigorskom naselju Gornji Fodrovec, naselju s malo stanovnika ali izrazito velikim brojem stoke. 

Moje obiteljsko gospodarstvo se tradicionalno bavi stočarstvom, te sam prije 6 godina, kao mladi poljoprivrednik, odlučio nastaviti obiteljsku tradiciju. Od djetinjstva me privlačio uzgoj stoke, poljoprivredna mehanizacija i vještine u poljoprivredi pa sam i svoj obrazovni put odlučio graditi kroz poljoprivredu. Završio sam srednju poljoprivrednu školu u Križevcima, smjer Poljoprivredni tehničar – opći. Nakon toga sam upisao Visoko gospodarsko učilište u Križevcima. Smjer Menadžment u poljoprivredi koji sam odabrao, donio mi je široki spektar stručnih znanja koja svakodnevno implementiram u poslovanje svojeg obiteljskog gospodarstva.

Na gospodarstvu se trenutno nalazi ukupno 40 komada stoke, uglavnom krave u proizvodnji mlijeka i junad u tovu. Pasminski sastav životinja je većinom simentalska pasmina, Limousine pasmina te belgijsko plava pasmina.

Baza naše stočarske proizvodnje je proizvodnja mlijeka kojeg prerađujemo u domaće mliječne proizvode u vlastitoj preradi. Tržište je uglavnom grad Zagreb, najviše kvart Dubrava gdje prodajemo jednom tjedno na tržnici. Izuzetno mi je drago što su vjerni kupci prepoznali kvalitetu naših domaćih sireva, vrhnja i ostalih proizvoda iz naše ponude. Pomalo raste njihov broj već 17 godina otkako smo krenuli u ovaj tip proizvodnje i prerade mliječnih proizvoda. 

Prema mojem mišljenju, ovakva kombinacija dva tipa proizvodnje jedini je održivi način za sve nas koji živimo isključivo od poljoprivrede i to na manjim gospodarstvima, gdje mjesečni financijski dohodak nije velik, a troškovi su svakim danom sve veći. Od velikog značaja nam je upravo to što svaki tjedan imamo financijski dohodak koji nam je pristupačan za održavanje tekućeg poslovanja.

Kroz proteklih 5 godina smo prošli kroz mnoge poslovne izazove, koji su nas u nekim stvarima usporili ali u nekim pojedinostima dodatno ojačali. Svakako ću ovdje spomenuti da nam je nesretna pandemija Corona virusa poremetila poslovne planove, te smo našu razvojnu strategiju morali nekoliko puta mijenjati kako bi održali gospodarstvo na stabilnim razinama.

Pad cijena stoke, rast cijena stočne hrane, nestabilnost tržišta stoke i ostalih poljoprivrednih proizvoda, radio nam je velike probleme unazad nekoliko godina. Mi kao malo obiteljsko gospodarstvo smo bili u nezavidnoj poziciji jer nemamo dovoljno akumuliranog kapitala kako bi premostili ovaj period. Bili smo prisiljeni prilagoditi poslovanje svojim mogućnostima kako ne bi kreditno opteretili gospodarstvo. 

Danas sam ponosan što smo unatoč teškim vremenima uspjeli održati stočarsku proizvodnju te ju organizirali kroz neke nove modele poslovanja koji su se pokazali učinkoviti. Iako smo nažalost morali privremeno zaustaviti veće investicije u proizvodnji, to se pokazalo kao ispravan potez u ovim izazovnim inflacijskim vremenima u kojima su naši rizici sve veći, a cijena kapitala za investiranje sve veća, uz težu dostupnost za mala obiteljska gospodarstva. 

Htio bih napomenuti da me jedna činjenica u doba pandemije pozitivno iznenadila, a to je što su mnogi građani grada Zagreba i drugih gradova bili izrazito zainteresirani za kupnju domaćih proizvoda te su ih bili spremni platiti po tadašnjim tržišnim cijenama. 

Napominjem da su tada najveći kupci naših proizvoda bili ljudi koji nisu prije kupovali na gradskim tržnicama domaće proizvode, ali ih je nestašica prehrambenih proizvoda u trgovačkim lancima i tadašnje ograničavanje kretanja dovelo u situaciju da se ipak moraju okrenuti proizvodima hrvatskog sela i nas malih poljoprivrednika. 

Kao mladi poljoprivrednik, svjestan sam da moram više truda i financijskih sredstava ulagati u digitalni marketing, danas najviše zastupljeni medij kojim su okruženi stariji i mlađi naraštaji, odnosno, naši potencijalni kupci. Iako se današnja poljoprivreda sve više digitalizira i ide u korak s vremenom, valja napomenuti kako bi taj postupak morao ipak ići postepeno, dostupno i na razuman način koji bi imao primjenu u praktičnoj poljoprivrednoj proizvodnji.

Vizija mojeg gospodarstva je da i kroz iduća izazovna vremena koja nam slijede zadržimo tradiciju. Tradiciju koja u današnjem vremenu sve više gubi bitku s modernim načinom života i načinom prehrane. Kada ponudimo naše domaće sireve i ostale naše proizvode stranim državljanima oni ostaju iznenađeni kvalitetom i svježinom proizvoda, koja je na vrhunskoj razini što je dokaz da naš način proizvodnje specifičan.  

Iako je sve teže konkurirati dampinškim cijenama uvoznih poljoprivrednih proizvoda, pokušavamo i dalje ostati na tržištu uvjereni da imamo upravo ono što konkurentski proizvodi nemaju, a to je kvaliteta. S jasnim stavom i jakom voljom ne damo ugasiti tradiciju koja je othranila mnoge generacije naših naraštaja, te se nadam da kroz vrijeme koje dolazi će zdrava domaća hrana imati svoje mjesto na vrhu prehrambene piramide koje i zaslužuje!